o vaskrsenju

To ti je zato sto ne jedes slanine, rekla je mama na vijest o strasnoj bolesti koja me je snasla proteklih dana. Toboze su slanina i imunitet dvije strane jedne jednacine. Otkako je deda umro u 91. godini, bas kao i svi njegovi preci, pronijela se glasina da je covjek zivio prakticno od slanine i prepecene rakije. Nataste. Ljudima ostane nesto tako glupavo u sjecanju i ne razmisljaju da je deda zivio zivotom na kojem bi mu pozavidili svi fancy kalifornijski food bloggeri danasnjice - totally self-sustainable, organic farming motherfucker, koji je, izmedju ostalog, udisao i cist vazduh. Prava raja za Alice Waters. 

Naca mi je, pak, poslala poruku sljedeceg sadrzaja i interpunkcije "Krkaj luka.Molim te." Jos mi je savjetovala da prepolovim neke glavice luka i posadim po kuci namjesto mirisnih svijeca. Navodno apsorbuju viruse iz zraka. Zamislila sam scenu kako "krkamo" luka, a onda lezimo bolesni medju glavicama i glavicama kroz kucu k'o kakvi sektasi i pukla bronhiticno od smijeha. Vazi, odgovorila sam joj. Bat ajd prifr tu daj imidijetli. 

Najelegantniji savjet od moje virtualne poznanice iz Engleske: "Dear Luza, try to consume some fresh ginger and lemon and take a lot of rest." Thank you, Mary, evo sad kad sam vaskrsnula jedanaestog dana mogu se pridici i otici nogama do Mercatora po svjez djumbir. 

Na ovoj neocekivanoj zimi, zivi, zdraviji i sretni sto konacno mozemo na posao, ugrijmo se dobrim jazzom. Paolo Fresu, Omar Sosa vs. Chet Baker. Nema dalje.