May 21, 2012

the magic of mastering





M. insistira na savrsenim pokretima ruku. Stavljam svoje sake na njene, pa zajedno savijamo zglobove koliko treba, opustamo kaziprste i masemo zamisljenim krilima nad dirkama. Misterija kolicine zvuka koju treba da proizvedem i snaznog, a paradoksalno lakog pritiska, kojim to treba da postignem, jos mi je nerjesiva, ali sam na dobrom putu. Uglavnom se smijemo pokretima iznerviranog tigra dok skladno glazbujem Leptiricu, sarencicu i ozbiljnom glasu spikerke sa drzavne televizije kojim najavljujem sljedecu kompoziciju. Ispravljenih ramena i koljena flertujem sa snizilicama, a uskoro i povisilicama. They're gonna be mine, osjecam to po njihovoj podatnosti. Nekako sam uvijek znala kada se i koliko svidjam nekom. Enivej, htjela sam reci samo da sam napravila sebi sirotinjski klavir od kartona. Gluhonijemo nabadam kad svi zaspe i osjecam se odgovorno srecno. There you go.





4 comments:

  1. Podsjeti me ovaj tvoj post na časove informatike iz osnovne škole i kartonske tastature.
    E kako sam voljela tu kartonsku tastaturu.

    ReplyDelete
  2. e tako smo mi na muzickom u ratu do re mi fa so la ti do.... do ti la so fa mi re doooooo

    ReplyDelete
  3. izgleda da nam je karton svima u srcu :)

    ReplyDelete
  4. just unleash your fingers:-)))

    -madhatter

    ReplyDelete