Ovako i ja. Sjednem na klupu, povjetarac s Igmana miluje mi svezanu kosu i granje koje ce propupati ovih dana, sunce se ogleda u barama od istopljenog snijega, sjedim i gledam plasticnu kesu kako se kovitla, pa jos jednu, i onda jos jednu, pa drugu, trecu, petu, osamnaestu, dvjestotu, pa konzervu, flasu, kesu od cipsa, omot od cokolade, papir od bombona, opuske. Pomislim da ponekad ima toliko ljepote u Bosni I feel I can't take it.
Hahaha, true story.
ReplyDeleteI mene tako preplavi ljepota ponekad.
eeeeh :/
ReplyDelete:)
ReplyDeleteah, uz dobru vjezbu mozak ce se navici da ne vidi ono sto mu smeta :)
hahahahahahaa
ReplyDeletesmešni ste :)
all: smejmo se zajedno nasoj muci.
ReplyDelete<3
ReplyDelete