escapist fantasy

Ima nesto post-katastroficno, day-afterovsko u ovom mimoilazenju u rovovima snijega i nadrealnoj tisini. Neki  Guliverski osjecaj velicine dok ne spoznas da zapravo hodas na metar lose utabanog snijega. Na sveopstoj bjelini svi zuckasto-i-od-cigareta-sivkasto izgledaju, a djeca su flekava po licu od hladnoce. Pazeci dobro gdje cu stati jutros sam dobila halucinacije od bljestavosti, male, razigrane kruzice pred ocima. Roznjace moje drage, hocete li docekati sunce, travu i more? 

On a darker note, dan je zapoceo nikako. Popravio se nakon savrsenog orgazma, dvije case predivnog bordo vina (rosso frizzante amabile), i malo pastelno zelene sto vuce na proljece. Nothing is impossible, kako se cini.