Dec 31, 2011

Strana 212, Almir Imsirevic








2011. se, ipak, okoncava nekom pravdom. Od juce je svijet ljepsi za sjajnu knjigu. Omnibus je objavio prvu zbirku proze (kratkih prica) naseg Strane 212 aka Almira Imsirevica, dramskog pisca. 

Anegdota. Kad smo se Strana 212 i ja odlucili sresti i upoznati bio je divan dan kasnog proljeca u Sarajevu. Sutradan, na dan dogovora, pao je nevidjeni snijeg i smrzli smo se kao dvije ... Sinoc, dok sam se, na promociju, probijala kroz mecavu preko cijelog grada, spoznala sam da je, ipak, bilo do njega. :)

Imam dva licna razloga zasto mislim da je Almirovo pisanje zasluzilo knjigu vise od bilo cijeg. Jedan je slojevitost njegovih crtica, cinjenica da napise sest redova i uspije otvoriti sedam novih svijetova, sedam novih misli nad kojima valja sjesti i zagledati se u daleko. Njegove price, predivne paradigme licne povijesti, su fini, suptilni, precizno bruseni dijamanti. Suptilnost je, ujedno, i drugi razlog. Tananost osjecanja, njezna paucina njegovih prica su necuveni dar u prostackom i preglasnom svijetu , a za mene mala mentalna higijena. Vraca mi vjeru da i danasnje pisanje moze da promijeni svijet. U nekome. 

Naslovnica knjige izgleda kao na slici iznad. Ne oklijevajte, pls. 

Jedna od meni omiljenih prica:


LACRIMOSA

Surfam desetak metara od obale. Pokušavam smjestiti Pašmanski zaljev na svoj desktop. Dok jedrilica "Argonaut" zamiče iza laptopa, na ekran uplovljava rečenica poslana iz Sarajeva - "Umro Ž.M." Čvrsto se usidrila uz obalu.
Par trenutaka kasnije, na pješčanoj plaži, H. traži da joj zatrpam noge. Rukama oblikujem nježnu krljušt na sireninom tijelu. (Prisjećam se žene u invalidskim kolicima, bez nogu, i H. koja me pita - "Tajo, jel ova teta sirena?...Nema noge.") I baš kad je peraje gotovo, ponovo ugledam onaj brod, uplašim se i izazivajući dječije suze panično sklanjam gomilu pijeska sa svoje djevojčice. Čvrsto je zagrlim i poljubim mrlju od sladoleda na njenom ramenu.
Uveče obilazimo biogradski Zavičajni muzej. H. dodiruje predmete nađene na davno potonulom brodu. Moju pažnju privlače tri male staklene posude - suznice.
Prazne.
Sadržaj izgubljen u moru.




8 comments:

  1. Draga Fantasticna sretna ti 2012. uz 212 strana, volim Imsirevicevu "Kad bi ovo bila predstava" cak sam i ucestvovala u istoj (slucajno odabrana iz publike).
    eni

    ReplyDelete
  2. Strana 212 bez teksta, Imširević bez daha. Hvala ti!

    ReplyDelete
  3. eni: sretna i tebi! :) bas si bila lucky onda... :)

    strana212: dodjite obojica sebi :) hvala tebi.

    ReplyDelete
  4. jedva cekam da joj se docepam korica :-)))

    madhatter

    ReplyDelete
  5. I tvoj osvrt na Stranu212 je jednako lijep, iLuzijo!
    :)

    ReplyDelete
  6. citao sam Stranu212 na mahove, tako da mi je drago da cu ga moci citati "sabranije". slazem se sa drugaricom ponad mene (znas mene, uvijek se nesto slazem) da je tvoj osvrt zasluzio stampanje jos jedne strane u dijelu rezervisanom za recenzije

    ReplyDelete
  7. koka & propy: almirova zasluga :)

    ReplyDelete
  8. MADHATTER: bice je valjda uskoro u knjizarama :)

    ReplyDelete