Deda Mraz i Neko. Neko Belic.
Ne znam za vas, ali ja se sjecam svog zadnjeg paketica. Mama me je progurala medju mnogo mladjom djecom da dobijem svoju vjerovatno zadnju lutkicu. Imala sam dvanaest godina.
Danas idemo na nase prve paketice. Simbolicni cips i cokolada, neka igrackica. Osjecam isto uzbudjenje. Sto bi rekao Jonathan Safran Foer, rodjenjem djeteta Everything is possible again.
U pravu je JSF.
ReplyDeleteJa se sjećam onih ratnih što su djelili u osnovnim školama od djece svukud po svijetu koja su pakovala svoje igračke i slala čestitke za Božić, nama u ratnom Sarajevu. Mislim da imam sve čestitke iz tih paketića i dan danas.
ReplyDeletepaketici :)) eh kad se toga sjetim
ReplyDeleteAwww, najnovogodišnji post ikad :)
ReplyDeletesjećam se samo da su u maminoj firmi dodjele paketića bile super jer su imali pravog deda mraza (debelog, našminakong, u super odjeći) uz novogodišnju predstavu (pravu, sa glumcima) a moje dijete danas ide na dodjelu za lažnim mršavim deda mrazom u prekratkoj odjeći i sa nekakvim debilnim igrokazom koji jednostavno ne može ostati u sjećanju.
ReplyDeletededa mraz se jednostavno ofucao kao i država nam
uopšte ne razumem zašto odrasli ne kupuju jedni drugima paketiće. Kao i kinder-jaja. Konvencija je da se to, kao, ne radi više kad "odrasteš". Glupost :) i ja bih se radovala slatkišima i igrački... !!
ReplyDelete@etotako: jeste.
ReplyDelete@zuzu: razbija me ovaj tvoj komentar.
@usvijetu: da, bilo je magicno :)
@oggy: evah and evah :)
@tratincica: ima i toga, sigurno, ali i mi smo odrasli i vidimo stvari koje djeca ne vide, nadam se :)
@jelena: mozes mi uvijek kupiti kinder-jaje :)))
Ih ja sam od one nezgodne generacije... Nekako ne mislim da sam se naprimala dovoljno paketića. Ali svi smo mi, zapravo, velika djeca. Nema ga ko se ne obraduje i ne osjeti ushićenje kad dobije nešto zamotano. :)
ReplyDeletePratim :)
http://ozbiljnoneozbiljanblog.blogspot.com/