Nov 10, 2011

anger management

Spremam se da odem pokucati predsjedniku nase prenaseljene opstine i zatrazim zabranu parkiranja u ulici. Pozvacu se na nasu mladu zajednicku generaciju, ljudska prava, univerzalni jezik muzike i dobrobit svih stanovnika u nasih stotinjak stanova kojima, zlu ne trebalo, ne moze prici ni hitna, a kamoli vatrogasci. Sve to od sesnaest redova parkiranih kola. Ljetos je covjeku gorio automobil, a vatrogasci su telepatski prskali s drugog kraja ulice. Vec sam otisla i prijaviti policiji predratnog komsiju koji odbija bubrege zeni i djeci. Eeeee, nismo mi civilizovana Skandinavija, rece policajac nekako nasladjujuci se sto ga ne mogu ja prijaviti, nego samo (u)tucena supruga. 


Preuzimam stvar u svoje ruke i ne mogu da precutim nista nikome. U subotu sam, na tramvajskoj stanici, pistala poput pretis lonca dok finally nisam dedi s unukom progovorila: Gospodine, ispala Vam je konzerva, a on poceo krsiti ruke i pravdati se da petogodisnje dijete ne zna sta je smece i bla bla bla. Valjda nije ocekivao da ce ga neko opomenuti da fuckin ne prlja grad. Ja sam samo, potpuno dramaticno, kao Ruzica Sokic, stavila ruke djetetu na ramena i gledajuci dedu pravo u oci rekla: Ovo je njegov grad, ovo je njegova ulica, naucite ga bolje, i poslije se od muke rasplakala u tramvaaaaju. Geez, jesi li mogla biti teatralnija?! prokomentarisao je kasnije, kolutajuci ocima, covjek. A bila sam u pravu. Kao sto sam bila i u pravu kad sam nedavno u parkicu, s rukama na bokovima prisla odurnoj tinejdzerki i rekla: Hajd' sad pokupi tu kesu cipsa sto si bacila, hoce li nam se djeca igrati u smecu?! Ne mogu ni da napisem koliko joj je bio glup odgovor. Hajd dobro, napisacu. Rekla je, majke mi, ovo: Ali nisam ja kupila ovaj cips nego moja drugarica. Na sta se meni stvorilo jato upitnika nad glavom i pojacalo mi bijes na dvjesta. Samo sam izbrojala do tri, oh my dog, nije samo neodgojena nego je i glupa, i ponovila najzajebanije i najsporije sto sam mogla: P.o.k.u.p.i  t.u  k.e.s.u  o.d.a.t.l.e. Shvatila je, odjednom. Agresivnost pali, ocigledno.


Jasno je, postala sam dezurni policajac bez portfelja. 

21 comments:

  1. Meni često stoje ovakve rečenice, negdje u grlu, ali bojim se ako ih počnem izgovarati, neću znati prestat.

    ReplyDelete
  2. ja se vise ne znam obuzdati i iznerviram se k'o konj.

    ReplyDelete
  3. Zar to nije trebao biti dvogodisnji gig?

    ReplyDelete
  4. kad dodjes do nivoa da trazis menadzera prodavaonice da popravi DJemper i gaČe sto im visi u izlogu., prepustam ti ministarstvo :D

    ReplyDelete
  5. dewd: jos ovu zimu. ili mozda ne. sudbina mi je nepoznata :)


    anonimus: hahahhaha sta, i ti otisao/-la na zivcima?! :)


    anona: hvala, hvala.

    ReplyDelete
  6. tabla persena forte dnevno je sasvim ok :)

    ReplyDelete
  7. nažalost tvoj stav ništa ne pomaže iako se i ja furam na onu misli globalno djeluj lokalno...but hwo knows...mozda jednog dana nesto poput butterfly effect-a spoje nam se stavovi i napravimo cudo

    ReplyDelete
  8. ja sam skontala da mi se u takvim situacijama nanervirati svakako, ili kad kazem nesto pa slusam gluposti od ispod-prosjecno-inteligentnih-pojedinaca-bez-trunke-odgoja, ili kad ne kazem pa se jedem citav dan....

    lala

    ReplyDelete
  9. Ja bih rado tako reagovala uvijek, a imam skoro stalno priliku i potrebu. Samo - ne smijem. Nikad se nisam znala tući, majke mi :)

    ReplyDelete
  10. Ma ista stvar svuda. Letos smo ćera i ja imale istu scenu s kesicom od čipsa, samo je u pitanju bila mater i njen sin, naš vršnjak. Rekla sam joj da nije lepo da baca smeće na sve strane, jer kakav je ona primer detetu. Rekla je da kanta daleko a ne bi da dete ostavlja samo. Na to sam, teatralno pokupila kesicu i objasnila ćerki, da glupa teta čuje, kako je sve to zbrda sišlo pa ne zna da koristi kante.

    ReplyDelete
  11. izgubljena bitka. glasan komentar je najdalje sto bih ja isao.
    mada to sa tinejdzerima mozda i ima smisla. desilo mi se, u jednom gradu od cijih stanovnika takvo ponasanje i nije bilo za ocekivati, da mi je brada intelektualac otvorio prozor od auta i najmirnijim glasom na svijetu upitao: vi tako i kod kuce opuske po podu bacate? proslo je od tad 20 godina (heeej 20 godina), a meni je brada intelektualac urezan u pamcenje kao glupo ime nozem u klupu. ne samo da nikad vise opuska nisam bacio nego mi se cini da sam zbog njega i pusiti prestao.
    podrzavam uzaludne borbe. vikendom

    ReplyDelete
  12. @everybody: mozda je izgubljena bitka in advans, ali ja osjecam potrebu da se nagovorim tim seljacinama, nekad osjecam fizicku potrebu da im pridjem i posamaram sve. ne znam nikad kako ce ko reagovati, ali ne mogu cutati vise. prelazim na lexilium, alkaloid, skoplje. :) oi-wise: mislim da si u pravu, nikad necu zaboraviti kad mi je unina mama otvorila vrata, a ja zaboravila reci dobar dan i odmah pitala je li una kod kuce :)

    ReplyDelete
  13. Ma svaka ti čast! Dosta mi je više povlačenja pred svakim jebenim primitivcem i manifestacijom nekulture u svim mogućim oblicima. Reagujem vrlo slično i jedino tako ja mogu ostati ja. ''Ćutanje je znak odobravanja'', ili u pobrojanim slučajevima odobravanje takvog ponašanja. Reagovati, nego šta!
    Pozdrav, Gost_Gogo

    ReplyDelete
  14. ja kad krenem nešto nekom da kažem, oće srce da me opali.

    zato obilato vizualiziram instead :)

    ReplyDelete
  15. Fakat, svaka ti čast.Ja ne mogu da im se obratim, a duša me boli svakodnevno na ovakve i slične prizore. Razoružaju me svojom bahatošću da ja samo umuknem. Poslije se još dugo nerviram.

    ReplyDelete
  16. I uvijek nekako ti isppadneš negativac, e mene to ubi, svaki put kad tako odreagiram ja ispadnem baba kojoj sve smeta. Grrr!

    ReplyDelete
  17. @all: mozda je vrijeme da svi progovorimo, ne valja drzati stres u sebi, a mozda se neko i dozove pameti nakon tvojih kulturnih rijeci :)

    ReplyDelete
  18. Za početak, ako te tvoji roditelji uče kako je čestito štedjeti i čuvati prirodne resurse tvoje domovine. Kako je časno ne bacati kesicu od čipsa na ulicu, nego u kantu za smeće.

    http://www.radiosarajevo.ba/novost/67738

    ReplyDelete
  19. dewd: bas sam maloprije citala. ma da, to je to.

    ReplyDelete
  20. Kako je ono isla ona Rsumoviceva:

    Domovina se brani cvijetom, i pcelom na cvijetu, nesto, nesto majcinom brigom, i onom pticom u letu...

    Pa onda kaze: cascu i znanjem, domovina se brani zivotom i lepim vaspitanjem.

    :D

    ReplyDelete