Spremam se da odem pokucati predsjedniku nase prenaseljene opstine i zatrazim zabranu parkiranja u ulici. Pozvacu se na nasu mladu zajednicku generaciju, ljudska prava, univerzalni jezik muzike i dobrobit svih stanovnika u nasih stotinjak stanova kojima, zlu ne trebalo, ne moze prici ni hitna, a kamoli vatrogasci. Sve to od sesnaest redova parkiranih kola. Ljetos je covjeku gorio automobil, a vatrogasci su telepatski prskali s drugog kraja ulice. Vec sam otisla i prijaviti policiji predratnog komsiju koji odbija bubrege zeni i djeci. Eeeee, nismo mi civilizovana Skandinavija, rece policajac nekako nasladjujuci se sto ga ne mogu ja prijaviti, nego samo (u)tucena supruga.
Preuzimam stvar u svoje ruke i ne mogu da precutim nista nikome. U subotu sam, na tramvajskoj stanici, pistala poput pretis lonca dok finally nisam dedi s unukom progovorila: Gospodine, ispala Vam je konzerva, a on poceo krsiti ruke i pravdati se da petogodisnje dijete ne zna sta je smece i bla bla bla. Valjda nije ocekivao da ce ga neko opomenuti da fuckin ne prlja grad. Ja sam samo, potpuno dramaticno, kao Ruzica Sokic, stavila ruke djetetu na ramena i gledajuci dedu pravo u oci rekla: Ovo je njegov grad, ovo je njegova ulica, naucite ga bolje, i poslije se od muke rasplakala u tramvaaaaju. Geez, jesi li mogla biti teatralnija?! prokomentarisao je kasnije, kolutajuci ocima, covjek. A bila sam u pravu. Kao sto sam bila i u pravu kad sam nedavno u parkicu, s rukama na bokovima prisla odurnoj tinejdzerki i rekla: Hajd' sad pokupi tu kesu cipsa sto si bacila, hoce li nam se djeca igrati u smecu?! Ne mogu ni da napisem koliko joj je bio glup odgovor. Hajd dobro, napisacu. Rekla je, majke mi, ovo: Ali nisam ja kupila ovaj cips nego moja drugarica. Na sta se meni stvorilo jato upitnika nad glavom i pojacalo mi bijes na dvjesta. Samo sam izbrojala do tri, oh my dog, nije samo neodgojena nego je i glupa, i ponovila najzajebanije i najsporije sto sam mogla: P.o.k.u.p.i t.u k.e.s.u o.d.a.t.l.e. Shvatila je, odjednom. Agresivnost pali, ocigledno.
Jasno je, postala sam dezurni policajac bez portfelja.
Meni često stoje ovakve rečenice, negdje u grlu, ali bojim se ako ih počnem izgovarati, neću znati prestat.
ReplyDeleteja se vise ne znam obuzdati i iznerviram se k'o konj.
ReplyDeleteZar to nije trebao biti dvogodisnji gig?
ReplyDeletekad dodjes do nivoa da trazis menadzera prodavaonice da popravi DJemper i gaČe sto im visi u izlogu., prepustam ti ministarstvo :D
ReplyDeletesupport!
ReplyDeletedewd: jos ovu zimu. ili mozda ne. sudbina mi je nepoznata :)
ReplyDeleteanonimus: hahahhaha sta, i ti otisao/-la na zivcima?! :)
anona: hvala, hvala.
tabla persena forte dnevno je sasvim ok :)
ReplyDeletenažalost tvoj stav ništa ne pomaže iako se i ja furam na onu misli globalno djeluj lokalno...but hwo knows...mozda jednog dana nesto poput butterfly effect-a spoje nam se stavovi i napravimo cudo
ReplyDeleteja sam skontala da mi se u takvim situacijama nanervirati svakako, ili kad kazem nesto pa slusam gluposti od ispod-prosjecno-inteligentnih-pojedinaca-bez-trunke-odgoja, ili kad ne kazem pa se jedem citav dan....
ReplyDeletelala
Ja bih rado tako reagovala uvijek, a imam skoro stalno priliku i potrebu. Samo - ne smijem. Nikad se nisam znala tući, majke mi :)
ReplyDeleteMa ista stvar svuda. Letos smo ćera i ja imale istu scenu s kesicom od čipsa, samo je u pitanju bila mater i njen sin, naš vršnjak. Rekla sam joj da nije lepo da baca smeće na sve strane, jer kakav je ona primer detetu. Rekla je da kanta daleko a ne bi da dete ostavlja samo. Na to sam, teatralno pokupila kesicu i objasnila ćerki, da glupa teta čuje, kako je sve to zbrda sišlo pa ne zna da koristi kante.
ReplyDeleteizgubljena bitka. glasan komentar je najdalje sto bih ja isao.
ReplyDeletemada to sa tinejdzerima mozda i ima smisla. desilo mi se, u jednom gradu od cijih stanovnika takvo ponasanje i nije bilo za ocekivati, da mi je brada intelektualac otvorio prozor od auta i najmirnijim glasom na svijetu upitao: vi tako i kod kuce opuske po podu bacate? proslo je od tad 20 godina (heeej 20 godina), a meni je brada intelektualac urezan u pamcenje kao glupo ime nozem u klupu. ne samo da nikad vise opuska nisam bacio nego mi se cini da sam zbog njega i pusiti prestao.
podrzavam uzaludne borbe. vikendom
@everybody: mozda je izgubljena bitka in advans, ali ja osjecam potrebu da se nagovorim tim seljacinama, nekad osjecam fizicku potrebu da im pridjem i posamaram sve. ne znam nikad kako ce ko reagovati, ali ne mogu cutati vise. prelazim na lexilium, alkaloid, skoplje. :) oi-wise: mislim da si u pravu, nikad necu zaboraviti kad mi je unina mama otvorila vrata, a ja zaboravila reci dobar dan i odmah pitala je li una kod kuce :)
ReplyDeleteMa svaka ti čast! Dosta mi je više povlačenja pred svakim jebenim primitivcem i manifestacijom nekulture u svim mogućim oblicima. Reagujem vrlo slično i jedino tako ja mogu ostati ja. ''Ćutanje je znak odobravanja'', ili u pobrojanim slučajevima odobravanje takvog ponašanja. Reagovati, nego šta!
ReplyDeletePozdrav, Gost_Gogo
ja kad krenem nešto nekom da kažem, oće srce da me opali.
ReplyDeletezato obilato vizualiziram instead :)
Fakat, svaka ti čast.Ja ne mogu da im se obratim, a duša me boli svakodnevno na ovakve i slične prizore. Razoružaju me svojom bahatošću da ja samo umuknem. Poslije se još dugo nerviram.
ReplyDeleteI uvijek nekako ti isppadneš negativac, e mene to ubi, svaki put kad tako odreagiram ja ispadnem baba kojoj sve smeta. Grrr!
ReplyDelete@all: mozda je vrijeme da svi progovorimo, ne valja drzati stres u sebi, a mozda se neko i dozove pameti nakon tvojih kulturnih rijeci :)
ReplyDeleteZa početak, ako te tvoji roditelji uče kako je čestito štedjeti i čuvati prirodne resurse tvoje domovine. Kako je časno ne bacati kesicu od čipsa na ulicu, nego u kantu za smeće.
ReplyDeletehttp://www.radiosarajevo.ba/novost/67738
dewd: bas sam maloprije citala. ma da, to je to.
ReplyDeleteKako je ono isla ona Rsumoviceva:
ReplyDeleteDomovina se brani cvijetom, i pcelom na cvijetu, nesto, nesto majcinom brigom, i onom pticom u letu...
Pa onda kaze: cascu i znanjem, domovina se brani zivotom i lepim vaspitanjem.
:D